Profesorka bilologije nam je dala zadatak da odemo u sumu i istrazimo neke biljke o kojima smo tih dana ucili. Ali, kad sam dosla iz skole, bila sam toliko umorna da sam legla u krevet da malo predahnem. Brzo sam zaspala i usnula uzasan san... Nisam znala gde sam, samo sam osetila da sam negde napolju i da je prilicno mracno. Dok sam hodala, na tlu sam ugledala nekakve mrlje. Pomislila sam da je mozda neko prolio sok ili nesto slicno i krenula sam mirno dalje. Ali mrlje su se pojavljivale podmojim negama – kao da su mi otkrivale neki put. Postajala sam sve znatizeljnija i odlucila sam da slednim trag. Kada sam dosla do kraja puta, imala sam sta da vidim. Zaprepasceno i uplaseno stajala sam i gledala, bez reci – predamnom je u lokvi krvi lezala mrtva ptica. Pored nje na tlu stajao je papir na kome je pisalo: „Ko uzme ovaj papir, sledeca je zrtva.” Bacila sam ga i smesta i sva prestrasena pocela da trcim. A onda me je iz tog groznog sna probudila zvonjava mobilnog telefona! Zvala me je drugarica da se dogovorimo da zajedno idemo da proucavamo biljke za zadatak. kada samo stigle do sume, pretrnula sam od straha – samo sam buljila u zemlju, ocekujuci da cu svakog tenutka na njoj ugledati one crvene mrlje...
Нема коментара:
Постави коментар